PRIPREMIO: TOMISLAV ŠTEFANEC, glavni inspektor policije u mirovini.

OBILJEŽAVANJE 28. OBLJETNICE AKCIJE PLITVICE I POGIBIJE JOSIPA JOVIĆA, PRVOG HRVATSKOG REDARSTVENIKA

Državni vrh okupio se danas, 31. ožujka, na Plitvicama, povodom obilježavanja 28. obljetnice akcije „Plitvice“ i pogibije Josipa Jovića, prvog hrvatskog redarstvenika i prve žrtve Domovinskog rata. Uz domaćina događaja, ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i obitelj Jović , obljetnici su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ravnatelj policije Nikola Milina i načelnik Glavnog stožera OSRH Mirko Šundov, pripadnici udruga sudionika akcije, udruga proizišlih iz Domovinskog rata, te brojni drugi.

Na početku obilježavanja, ispred spomenika Josipu Joviću članovi njegove obitelji, te izaslanstva okupljenih predstavnika državnog vrha i udruga položila su vijence i zapalila svijeće, nakon čega su se nazočnima obratili predstavnik sudionika akcije „Plitvice“ i član Udruge prvi hrvatski redarstvenik Zdravko Lončar, ministar Božinović, premijer Plenković i predsjednica Grabar-Kitarović.

Predstavnik akcije Lončar podsjetio je prisutne na tijek i detalje akcije „Plitvice“ koju su na sam Uskrs, 31. ožujka 1991. godine, uspješno izveli pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko, Jedinice za posebne namjene Rakitje i Kumrovec, i u kojoj je na samom kraju, od posljedica ranjavanja poginuo 22-godišnji pripadnik Jedinice za posebne namjene Rakitje, Aržanac Josip Jović. – Ovdje smo se danas prvenstveno okupili da se poklonimo žrtvi, jer život kolege Josipa Jovića je prvi život položen na žrtvenik Domovini i obvezuje nas sve te si ne možemo dozvoliti obezvrjeđivanje naših žrtava, istaknuo je u svom govoru Lončar, naglasivši kako svi mi, svatko sa svoje pozicije moramo pridonijeti napretku i boljitku, … da nam svima bude bolje, kako bismo se razvili u društvo zadovoljnih i odgovornih ljudi.

Nazvavši ovo mjesto povijesnim mjestom na kojem se stvarala neovisna Hrvatska i ministar unutarnjih poslova Božinović istaknuo je kako je „Josip Jović, mladić koji nije htio propustiti ostvarenje tisućljetnog sna predaka o slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj dao je najviše što je mogao – svoj život.“

– Dostojanstvena prisjećanja na ratno herojstvo hrvatske policije u Ministarstvu unutarnjih poslova držimo svojom trajnom obvezom i izrazom dubokog pijeteta. Nemjerljiv je doprinos hrvatske policije u stvaranju slobodne i samostalne Hrvatske, a prerano prekinuti život Josipa Jovića simbol je nesebične odvažnosti koju su hrvatski policajci pokazivali od prvog dana pa sve do zadnjih oslobodilačkih akcija. Stoga će ovo mjesto zauvijek ostati i biti obilježje našeg dubokog ponosa, u čast Josipu, Jedinici za posebne namjene Rakitje „Tigrovi“ i Antiterorističkoj jedinici Lučko, koje su preuzimale najteže zadaće, smiono branile, a potom i oslobađale svaki pedalj jedine nam, krvlju natopljene domovine, rekao je ministar Božinović, zaključno naglasivši kako generaciji policajaca koji danas štite naše granice, morski prostor, sigurnost naših ljudi i brane pravni poredak naše zemlje, ostaje da i u miru potvrđuju tu predanost i snagu, koju je hrvatska policija iskovala u Domovinskom ratu, što je naš dug prema svim hrvatskim braniteljima, prema svim poginulim policajcima, prema Josipu.

I predsjednik Vlade Plenković te predsjednica Grabar-Kitarović u svojim su obraćanjima naglasili važnost hrvatske policije u obrani domovine. – Danas, ovdje u srcu Hrvatske, zajedno smo kako bismo se prisjetili na trenutak istine. Trenutak istine na Uskrs 1991. akcijom „Plitvice“ označio je put kojim je Hrvatska morala doći do svoje slobode i svoje samostalnosti, rekao je premijer posebno istaknuvši da je upravo hrabrost Josipa Jovića i svih onih koji su sudjelovali u ovoj operaciji predstavljala krik Hrvatske za slobodu, „predstavljala je i početak stvaranja, ne samo dobro organiziranih postrojbi hrvatske policije, nego ste bili jezgra stvaranja hrvatske vojske“.

– Ponosno obilježavamo ovaj naš veliki dan iz povijesti Domovinskog rata. Nakon pakračke bitke bila je to još jedna hrvatska pobjeda. Izvolijevala ju je hrvatska policija, jedina oružana sila koju smo tada imali, jezgra buduće pobjedničke hrvatske vojske, nadovezala se u svom govoru i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je također naglasila: – Tebi, dragi Josipe, našem prvom predsjedniku i svim hrvatskim braniteljima i domoljubima iskazujemo zahvalnost na ostvarenu slobodu i nezavisnost. Ali ta zahvalnost ne smije ostati samo na riječima. Zadaća stvaranja države nije završena njezinom obranom i oslobođenjem u Domovinskom ratu. I kao što je prije 28. godina jedna generacija obranila Hrvatsku državu i izborila nam slobodu i neovisnost, današnji naraštaj ima jednako zahtjevnu zadaću – graditi Hrvatsku zemljom života i blagostanja.

Već tradicionalno povodom obljetnice ove važne akcije, tijekom koje su neprijateljske snage po prvi puta otvoreno pokazale svoje ratne namjere prema novoosnovanoj Republici Hrvatskoj, članovi Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, aktivni i umirovljeni policijski službenik, pripadnici specijalne i drugih rodova policije, te članovi sportskih klubova svoj obol dostojanstvenom obilježavanju pogibije prve žrtve Domovinskog rata, ali i svih koje su uslijedile, daju dolaskom na Plitvice u jednom drugačijem, osobnijem, sportskom ozračju. Naime, Udruga Specijalne jedinice policije „Grom“ Karlovačke županije već 10. godinu za redom organizirala je 14-satni i 87-kilometarski, uglavnom noćni ultramaraton od Karlovca do Plitvica. Polaznici Policijske škole „Josip Jović“, nastavnici i policijski službenici Policijske akademije, u znak sjećanja na Josipa odvozili su dvodnevnu biciklističku turu dugu 150 kilometara, a istim povodom biciklima su od baze Specijalne postrojbe MUP-a u Rakitju na Plitvice pristigli i članovi biciklističke sekcije veterana Udruge Tigar 90/91 Rakitje. Sedmu godinu za redom, članovi Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Rab, u koordinaciji s dragovoljcima Senja i Otočca, propješačili su 20 kilometara, dok su i članovi Atletskog kluba Plitvice pretrčali 14 kilometara, od Grabovca, a sve u spomen na žrtvu Josipa Jovića.

Na kraju komemoracije okupljenima se riječju i molitvom obratio i monsinjor Jure Bogdan, vojni ordinarij.

ZVONIMIR ČERVENKO

Stožerni general Zvonimir Červenko (13. 11. 1926. – 17.02.2001.)

Stožerni general Zvonimir Červenko rođen 13. studenog 1926. godine, osnovnu školu završio je u Popovači, građansku školu industrijskog smjera u Kutini, a gimnaziju u Zagrebu.

U jesen 1944. godine priključio se partizanskom pokretu, a u aktivnu vojnu službu Jugoslavenske armije ušao je po završetku Podoficirske škole, službujući u Splitu.

Mornaričku Podoficirsku školu završio je u Divuljama (1947.), a Artiljerijsko tehničku oficirsku školu u Zagrebu (1949. – kao najbolji u klasi).

Po završetku školovanja preuzeo je dužnost nastavnika konstrukcije naoružanja u Tehničkoj vojnoj akademiji, na Tehničkom vojnom učilištu u Zagrebu koju obnaša punih 19 godina, kada je premješten u Gradski štab TO za načelnika tehničke struke.

Tijekom službovanja u JNA završio je: Školu engleskog jezika (1953.), Ordnance School, Aberdeen, Maryland, SAD (1954.) i USA Army School, Füssen, SR Njemačka (1955.) te dvije godine Pravnog fakulteta u Zagrebu (od 1961. do 1963.).

U vrijeme Hrvatskog proljeća, kao potpukovnik JNA osuđen je na godinu i pol strogog zatvora te gubitak čina i prava na mirovinu zbog zastupanja hrvatskih interesa. Do 1990. radio je kao inkasator Radio-televizije Zagreb.

Početkom Domovinskog rata predsjednik Franjo Tuđman nudio mu je mjesto ministra obrane, ali Červenko je to odlučno odbio s komentarom da je vojnik, a ne političar.

Na dužnosti sekretara za NO Grada organizira ustroj i mobilizaciju brigada u gradu Zagrebu, sudjeluje u organizaciji obrane i blokadi neprijateljskih vojarni u gradu Zagrebu.

U siječnju 1992. general Červenko je postavljen za  pomoćnika načelnika Glavnog stožera za Domobranstvo. Vrhunac vojne karijere Zvonimir Červenko doživio je neposredno prije vojno-redarstvene operacije Oluja, kada je na mjestu načelnika Glavnog stožera naslijedio generala Bobetka. Na dužnosti načelnika GSOSRH bio je od 15. srpnja 1995. do 16. studenog 1996.

Za njegovog obnašanja dužnosti načelnika GSOSRH izvedena je i najuspješnija vojno-redarstvena operacija HV  Oluja.

Za svoj rad odlikovan je: Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom,

Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom bana Jelačića.

Umro je iznenada 17. veljače 2001. Pokopan je uz najviše počasti u Aleji hrvatskih velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj.

U gradu Popovača 15. veljače 2019. godine upriličena je komemorativna sjednica i postavljanje spomen obilježja generalu Zvonimiru Červenku (13. studenoga u njegovu rodnom Podbrđu, na inicijativu Grada Popovače i udruga proisteklih iz Domovinskog rata koje djeluju na ovom području, a projekt je realiziran uz podršku Ministarstva hrvatskih branitelja.

Program svečanosti otkrivanja poprsja generala Zvonimira Červenka otpočeo je kulturnim programom uz prikaz  dokumentarnog filma “Sudbine- generalova priča”  u prostoru kino dvorane Doma kulture u Popovači uz prigodno obraćanje:

Otkrivanju biste generala Črvenka u naselju Podbrđe nazočili su visogi vojni, politički i crkveni dužnosnici, bistu je otkrio Ministar hrvatskih branitelja g. Tomo Medved.

 

Domovinski rat   (kronologija 1991-1995)  

Autor: Tomislav Štefanec

vojnikzast

1990. godina

(22. – 23.IV) i (6. – 7.V.) – prvi višestranački izbori u Hrvatskoj nakon 1838. godine
30.V. – održana je konstituirajuća sjednica višestranačkog sabora RH
17.VIII. – na dan “referenduma o srpskoj autonomiji” na području Knina, Benkovca i Obrovca organizirano su zapriječeni prometni pravci (počela je tzv. Balvan revolucija)

1991. godina

5.I. – policijske postaje u Kninu, Obrovcu, Benkovcu, Gračacu, Korenici, Donjem Lapcu, Dvoru na Uni, Vojnici i Hrvatskoj Kostajnici otkazale su poslušnost MUP- a RH i ušle u sastav tzv. Krajinskog sekretarijata za unutrašnje poslove
Tijekom I.-III. mjeseca organizirana je nova serija mitinga Srba po Hrvatskoj na kojima se odbacuje Ustav RH te prijeti Hrvatima i hrvatskoj vlasti
1.III. – policajci srpske nacionalnosti zaposleni u MUP–u RH zajedno sa mobiliziranim rezervistima upali u policijsku postaju u Pakracu i razoružali sve policajce Hrvate. Narednog dana specijalne jedinice MUP–a RH protjerale su srpske ekstremiste iz Pakraca
31.III. – specijalne jedinice MUP-a RH vratile su NP Plitvice pod nadzor legalnih redarstvenih snaga RH u sukobu sa naoružanim srpskim teroristima koji su prethodno zauzeli to područje. Poginuo je Josip Jović iz Aržana kod Imotskog, prva žrtva Domovinskog rata (Krvavi Uskrs)
2.V. – srpski teroristi su u Borovu Selu kod Vukovara ubili 12 i ranili 21 hrvatskog policajca
19.V. – održan referendum o samostalnosti i suverenosti RH. 94 % građana izjasnilo se za samostalnost i suverenost Hrvatske, a protiv ostanka u Jugoslaviji
28.V. – na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu održana je smotra dijela postrojbi ZNG-a.
25.VI. – U skladu sa voljom građana izraženom na referendumu, Sabor RH usvojio je deklaraciju o uspostavi samostalne i suverene Republike Hrvatske (Dan državnosti)
3.VII. – tenkovi JNA ušli u Baranju i Istočnu Slavoniju, tzv.JNA otvoreno se sprema za napad na Hrvatsku
25. – 26. VIII. – prvi žestoki napad JNA i srpskih paravojnih postrojbi na Vukovar i Borovo naselje te Otočac u dolini Gacke
14. – 15.IX. – osvajanje vojarne u Pločama započela je blokada i osvajanje vojarni, skladišta oružja te različitih vojnih objekata JNA u Hrvatskoj
16. – 23.IX – u žestokm borbama za Šibenik, hrvatski branitelji obranili grad («oba su pala»)
21.IX. – osnovan je GS HV. Prvi načelnik bio je general Antun Tus
1.X. – započeo je žestok napad JNA i četnika iz Crne Gore i Hercegovine na Dubrovnik i okolicu. Kod sela Čepikuće hrvatski branitelji nanijeli su teške gubitke agresoru ( najžešći napadi na Dubrovnik 11.XI i 6.XII.)
8.X. – proglašenje neovisnosti RH (istekla je tromjesečna odgoda Ustavne odluke od 25.VI) – Dan neovisnosti RH
3.XI – ZNG i službeno je promijenio ime u Hrvatska Vojska
14. – 16.XI. – HRM u Splitskom, a zatim u Korčulanskom kanalu porazila JRM i razbila pomorsku blokadu grada Splita
18.XI. – u Vukovaru je prestao organizirani otpor hrvatskih branitelja
Početkom XII. mjeseca hrvatski branitelji preuzeli su inicijativu na zapadno-slavonskom bojištu
7.XII. – Badinterova komisija donijela zaključak da SFRJ više ne postoji

1992. godina

2.I. – posredovanjem izaslanika Ujedinjenih naroda predstavnici Republike Hrvatske i JNA u Sarajevu su potpisali dogovor o prekidu vatre (Vanceov plan)
13.I. – suverenu i nezavisnu Hrvatsku priznala Sveta Stolica
15.I. – priznanje suverene Hrvatske objavilo je 12 država EZ. Nakon toga je uslijedilo priznanje i drugih država
22.V. – RH primljena u Ujedinjene narode
18.V. – 30.VI. – vojnom akcijom “Spaljena zemlja” HV je na južnom bojištu započela operaciju deblokade Dubrovnika i uspješnog oslobađanja juga Hrvatske
Do 30.V. JRM napustila je posljednje okupirane hrvatske otoke Vis, Lastovo i Mljet
21.VI. – munjevitom akcijom hrvatska vojska oslobodila je Miljevački plato (7 sela, oko 150 km2)

1993. godina

22.I. – započela je oslobodilačka operacija HV-a “Gusar” – Maslenica. Hrvatske postrojbe su za 72 sata oslobodile i zadržale znatan prostor. Dalmacija je smjerom Zadar – Maslenica – Karlobag opet cestovno povezana sa kopnenom Hrvatskom.
9.IX. – hrvatska vojska oslobodila lička sela Divoselo, Citluk i Pocitelj (medački džep)
5.X. – VS UN-a izričito je potvrdilo da su UNPA zone integralni dio Republike Hrvatske

1994. godina

30.III. – u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu potpisan sporazum o prekidu neprijateljstva između oružanih snaga RH i pobunjenih Srba
26.VI. – na otoku Viru kod Zadra održana taktička vojna vježba sa bojnim gađanjem
29.IX. – ministri obrane SAD i Republike Hrvatske William Perry i Gojko Sušak potpisali u Pentagonu “Memorandum o suradnji u obrambenim i vojnim odnosima”

1995. godina

7. IV. – na Dinari iznad Knina HV oslobodila značajan prostor, stvarajući preduvjete za oslobođenje Knina
1– 3.V. – vojno redarstvenom operacijom “Bljesak” oslobođena je zapadna Slavonija i Posavina
2. – 3.V. – pobunjeni Srbi raketirali Zagreb i druge hrvatske gradove
3.VIII. – pregovori između hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba vođeni u Švicarskoj su propali. Srbi su odbili prijedlog mirne reintegracije
4. – 8.VIII. – vojno – redarstvenom operacijom “Oluja” hrvatske postrojbe oslobodile su okupirani teritorij Hrvatske u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu
5.VIII. – hrvatske snage oslobodile Knin ( Dan pobjede i domovinske zahvalnosti)
12.XI. – potpisan Erdutski sporazum između Republike Hrvatske i pobunjenih Srba iz Baranje i istočne Slavonije i zapadnog Srijema o mirnoj reintegraciji tih krajeva u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske
23.XI. – Vijeće sigurnosti UN-a potvrdilo sporazum o mirnoj reintegraciji Baranje , istočne Slavonije i zapadnog Srijema u sastav RH. Taj proces je završio 15.I.1998. godine kada su ovi krajevi vraćeni u sastav RH
– UNPROFOR, IFOR, SFOR, KFOR, … rješavanje krize

 

 

Domovinski rat

oluja

 

 

OTKOS-10,  ORKAN-91

Autor: Rudi Stipčić

Površina Slavonije jiznosi oko 15.379 km2 ili 27,2% površine teritorija Republike Hrvatske. Doline rijeka Karašice i Orljave dijele Slavoniju na istočnu i zapadnu. Površina proglašene tzv, “SAO Krajine Zap. Slavonija” iznosi oko 2875 km2 ili 31% površine zapadne Slavonije.

Stvaranjem tzv. SAO Krajine Zapadna Slavonija za RH nastali su sljedeći problemi:
1. Državni teritorij presječen je na crti granice tzv Velike Srbije Virovitica -Kutina;
2. Veza središnjeg dijela RH sa Istočnom Slavonijom je presječena na središnjem prometnom pravcu Bjelovar – Pakrac – Požega – Osijekte na južnom glavnom prometnom snopu (autocesta, stara cesta i željeznička pruga) Zagreb – Lipovac – (Beograd);
3. Veza središnjeg dijela RH sa Istočnom Slavonijom Podravskom magistralom stavljena je pod vatreni nadzor topništva, te se je promet odvijao preko Gornjeg Miholjca;

Stanje Hrvatskom ratištu u listopadu 1991.godine:
Istočna Slavonija – vode se obrambeni bojevi borbe za zaustavljanje agresije kod Osijeka Vukovara i Vinkovaca. Obrambene operacije izvode postrojbe 1.OZ (Operativne zone)Osijek.
Zapadna Slavonija – obrambene operacije izvode postrojbe OG(Operativne grupe) “Posavina” i postrojbe 2.OZ (Operativne zone) Bjelovar.
Obranu Zagreba ( Banija, Pokupsko) – obrambene operacije izvode postrojbe 3.OZ(Operativne zone)Zagreb ( OG “Sisak i Banija”, Zapovjedništvo obrane grada Zagreba).
Središnja Hrvatska (Karlovac – Gospić) – obrambene operacije izvode postrojbe u sklopu 4.OZ (Operativne zone) Rijeka.
Srednja i Južna Dalmacija (Zadar -Split – Dubrovnik) – obrambene operacije izvode postrojbe u sklopu 5.OZ (Operativne zone) Split.

U tim uvjetima opće strategijske defanzive (obrane) krajem listopada – 29. listopada 1991. godine postrojbe OG “Posavina”, pod zapovjedništvom brigadira Rudi Stipčić, preuzimaju operativnu inicijativu i na Zapadnoslavonskom bojištu, otpočinju napadna djelovanja pod nazivom “ORKAN – 91” na smjerovima : Novska- Okučani i Nova Gradiška – Okučani, te do 03. siječnja 91. godine oslobađa 21 naseljeno mjesto i 670 km2 okupiranog teritorija.

Cijeneći nstalu situaciju GSOS RH zapovijeda Zapovjedništvu 2.OZ Bjelovar ojačano s postrojbama iz 1.OZ Osijek, poduzimanje napadne operacije za oslobađanje sjevernog dijela Zapadne Slavonije (Bilogore i Papuka).

Operacija je izvedena u dvije zasebne operacije “OTKOS-10” (od 30. listopad do 4. studeni 91.god.), u kojoj je oslobođeno oko 370 km2 i “PAPUK-91” (od 28.studeni do 24. prosinac 91.god.) u kojoj je oslobođeno oko 1.230 km2. Obje ove sjeverne grupacije zaustavljene su na crti Pakrac-Dragović-Kamensko.
Oslobađanje sjevernog dijela dijela Zapadne Slavonijetrajalo je 86 ratnih dana.

Napadnim operacijama Hrvatske vojske “ORKAN – 91”, “OTKOS-10” i “PAPUK-91” izvedenim u jesen i zimu 1991.godine razbijane su snage neprijatelja i oslobođeno 2275 km2 okupirane teritorije Zapadne Slavonije.

U briljantno izvedenoj vojno – redarstvenoj operaciji “BLJESAK”, postrojbe HV oslobodile su oko 600 km2 teritorije Zapadne Slavonije.