HRVATSKA – NATO

HRVATSKA postala članica NATO saveza

Hrvatska je postala članica NATO-a. Na ceremoniju u Bruxellesu, hrvatska zastava zavijorila je na stijegu tzv. Časnome dvoru, pred glavnim ulazom u NATO-ovo zapovjedništvo.

Druga zastava, u nazočnosti cijelog državnog i vojnog vrha, podignuta je u Zagrebu, pred zgradom MORH-a.
Time je završen dug put prema članstvu koji je počeo u Firenci 1999. godine, kada je Hrvatska postala članicom Partnerstva za mir, nakon čega je otvoren proces Provedbenog plana za članstvo.

Hrvatska postala članica NATO-a

Kraj procedure

Pozivnicu za NATO Hrvatska je dobila na prošlogodišnjem summitu u Bukureštu, a proces ratifikacije članstva okončan je prekjučer, kada je Slovenija, kao zadnja, depozitirala u Washingtonu svoju ratifikaciju. Nakon toga je Hrvatska depozitirala svoje ratifikacijske instrumente i time je okončana cijela procedura pa sada NATO, s Hrvatskom i Albanijom, ima 28 država članica.
Već sutra hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivo Sanader sudjelovat će na summitu NATO-a koji se ovoga puta održava u dvije države, njemačkom Kehlu i francuskom Strasbourgu.

Koraci do članstva

1. Hrvatska u travnju 2008. dobila pozivnicu za članstvo
2. Održana dva kruga pristupnih pregovora koji su završili 7. svibnja 2008.
3. Hrvatska šalje NATO-u pismo namjere s rasporedom za dovršetak potrebnih reformi
4. Protokol o pristupanju 9. srpnja 2008. potpisuje 26 zemalja clanica
5. Sve zemlje članice ratificiraju u parlamentima Protokol o proširenju NATO-a na Hrvatsku
6. Hrvatski sabor potvrdio je 25. ožujka 2009. Ugovor o pristupanju NATO-u
7. Hrvatska kao punopravna clanica sudjeluje na summitu NATO-a 3. i 4. travnja
8. Ispred sjedišta u Bruxellesu 7. travnja bit će izvješena hrvatska zastava


POŠTOVANI ČITATELJI,

Kad je europska demokratska revolucija s početka devedesetihgodina korjenito promijenila sigurnosnu arhitekturu Europe i kad je oslobođen put stvaranju novih nezavisnih država duž nekadašnje hladnoratovske razdjelnice našeg kontinenta od Baltika do Jadrana, Hrvatska je prepoznala povijesnu prigodu. Stoljetne težnje za slobodom i samostalnošću dočekale su trenutak ostvarenja.
Pred Hrvatskom je stajala najteža zadaća – osvojiti slobodu i zadržati cjelinu teritorija. Prevladati taj povijesni usud naše zemlje, po kojem je težnja za slobodom uvijek bila naplaćena gubitkom dijelova Hrvatske ili je očuvanje teritorija plaćeno uključivanjem u razne neslobodne zajednice, bila je najteža zadaća i najveći izazov.
Europski i međunarodni odnosi u cjelini, u tom drugom, gotovo desetogodišnjem razdoblju oblikovanja novog poretka, prolazili su kroz duboke promjene i preobrazbe. Sve dotadašnje stožerne institucije međunarodnih odnosa ušle su u razdoblje oblikovanja novog identiteta. Europska unija okrenula se izgradnji nove, zajedničke sigurnosne i vanjske politike. Euroatlantski odnosi ušli su u fazu novog preispitivanja. NATO se okrenuo oblikovanju nove strategije za nove uvjete. Odnosi između velikih sila tražili su nove parametre i nove platforme. Izgradnja nove zajedničke i nepodijeljene Europe i izgradnja NATO saveza opremljenog za suočavanje s novim i proširenim izazovima međunarodnom miru bili su u to vrijeme najveći izazovi i najveća zadaća.
U takvom okruženju, suočena s nasrtajem na svoju nezavisnost, snažno opredijeljena da na valu narodnog jedinstva i volje ostvariti svoj povijesni cilj, Hrvatska odlučno i hrabro ulazi u borbu za slobodu i očuvanje integriteta zemlje. Oslonjena o vlastite snage, vođena idejom da na kraju tog procesa bude ravnopravni i samostalni pripadnik zajednice slobodnog demokratskog svijeta, Hrvatska hrabro i odlučno brani novostečenu slobodu, pobjednički izlazi iz Domovinskog rata i, u rijetkom primjeru u modernoj europskoj povijesti, istodobno gradi novi demokratski društveni sustav.
Uspjeh u tom povijesnom pothvatu danas prepoznajemo kao osnovu i okvir stvarnoj pripadnosti Hrvatske zajednici slobodnog i demokratskog svijeta.
Svijeta koji je u međuvremenu uglavnom dovršio svoje preobrazbe, u kojem su institucije novog poretka našle i oblikovale nove strategijske platforme za novo doba. Europska unija danas djeluje na novim i višim razinama suradnje i vizije zajedništva oko jednakih vrijednosti. NATO je prošao kroz procese preobrazbe i oblikovao svoju novu doktrinu za suočavanje s novim izazovima i na širim prostorima, okrenutu prije svega zaštiti demokratskih vrijednosti i učvršćenje slobode i sigurnosti..
Hrvatska danas zasluženo i s pravom stoji na pragu punopravnog članstva u obje najveće i najvažnije integracije suvremenog demokratskog svijeta. Našu nezavisnost i slobodu tim članstvom ispunjavamo upravo onim ciljevima i vrijednostima oko kojih se u ranim devedesetima okupila hrvatska narodna volja, koje su vodile naše branitelje u Domovinskom ratu i koji čine temeljnu sastavnicu hrvatskog narodnog identiteta kroz povijest – vrijednosti slobode, demokracije, ljudskih prava, dijaloga i suradnje u ravnopravnosti.
Ulazak u NATO utoliko zaokružuje cjelinu izvornih hrvatskih strategijskih državnih interesa. Članstvo u NATO istodobno je i vjerodostojan čimbenik odvraćanja eventualnih prijetnji našoj sigurnosti, ali i oslonac našem ukupnom napretku, društvenom i gospodarskom razvoju, našem «načinu života». Ono je najbolja «polica osiguranja» protiv neizvjesnosti i nepredvidljivosti povijesti, o kojoj Hrvatska toliko mnogo zna.
U suvremenim međunarodnim uvjetima pitanja sigurnosti postaju pitanjima uzajamnosti. Sigurnost je danas višestrana, jednako kao što su i izazovi sigurnost mnogostruki. U takvim okolnostima, snažiti svoj međunarodni politički i sigurnosti položaj kroz uključivanje u Europsku uniju i NATO – dvije institucije koje danas dijele iste vrijednosti demokracije, ljudskih prava, ravnopravnosti, sigurnosti i slobode . nezamjenjiv je interes i cilj naše zemlje.
Hrvatska je pobjedonosno prošla kroz teške ugroze mira. Hrvatska upravo zato zna što znači očuvati mir i štitit ga za budućnost, što je upravo jedan od temeljnih ciljeva i zadaća Saveza.
Danas je, istodobno, promijenjeni NATO više od vojne ili sigurnosne integracije. Danas je to prije svega politički savez okupljen oko vrijednosti slobode, demokracije, ljudskih i građanskih prava, slobodnoga tržišta i poduzetništva. U novim međunarodnim uvjetima, koji se neprestano mijenjaju, i Savez prolazi kroz potrebne prilagodbe i promjene. Transformaciju NATO-a tijekom proteklog desetljeća i po obilježio je niz vizionarskih inicijativa, kao odgovora na nove sigurnosne prijetnje i izazove, od globalnog terorizma do prirodnih katastrofa. Njihov raspon se kreće od inicijativa poput Partnerstva za mir ili Mediteranskog dijaloga, preko Akcijskog plana za članstvo, sve do međunarodnih mirovnih operacija.
Nedvojbena je i naša odlučnost da preuzmemo svoj dio odgovornosti u pitanjima globalnog mira i sigurnosti, odgovornost koja nam kao članici međunarodne zajednice pripada. Tu smo odlučnost dokazali izborom za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2008-2009. godine, izborom kojim je najšira svjetska zajednica Hrvatskoj ukazala izuzetno povjerenje, i odala priznanje njenim dostignućima i mogućnostima.
Čvrsta i nedvosmislena usmjerenost Republike Hrvatske prema Sjevernoatlantskom savezu ima svoju potvrdu i u našem doprinosu međunarodnim mirovnim operacijama, osobito onima pod okriljem NATO-a, kao što je ISAF u Afganistanu. Oružane snage Republike Hrvatske, usvajajući standarde NATO-a postaju suvremene, djelotvorne, dobro obučene, opremljene i pokretne, s postrojbama koje su sposobne obaviti najzahtjevnije zadaće.
Za Republiku Hrvatsku euroatlantska integracija predstavlja stalni poticaj za razvoj njenog demokratskog sustava, zaštitu neovisnosti. osiguranje stabilnosti i sigurnosti, otvarajući i dodatne mogućnosti gospodarskog napretka. Članstvom u NATO-u, koji u sebi utjelovljuje čvrstu poveznicu između Europe i Sjeverne Amerike, Hrvatska potvrđuje svoje mjesto u krugu država s kojima najdublje dijeli zajedničke vrijednosti i interese. Usidrena u takvo svoje prirodno povijesno okruženje, Hrvatska jača svoj međunarodni položaj i time sigurnost i slobodu svojih građana. Članstvom u NATO-u otvaramo i dodatne poticaje i razvojne mogućnosti našem gospodarstvu, prije svega povećanjem izvoza i jačanjem konkurentnosti, uz ostalo i zbog očekivanog porasta izravnih stranih ulaganja budući da NATO, uz ostalo, donosi veću sigurnost i povoljnije investicijsko okruženje.
Hrvatska kao demokratska država, u punom smislu te riječi, jača svoju političku vjerodostojnost potičući javnu raspravu posebice o temama koje su od nacionalnog interesa. U tom smislu osobito je važno snaženje građanskoga društva, informiranje hrvatske javnosti i njeno što bolje upoznavanje sa svim stranama djelovanja Saveza, kao i koristima i odgovornostima koje proizlaze iz članstva. Najširi dijalog s građanima naša je trajna obveza. Stoga je objavljivanje ovog jezgrovitog i informativnog leksikona vrijedan izdavački pothvat koji će nesporno pridonijeti punom upoznavanju i razumijevanju Sjevernoatlantskog saveza.

 

PRIPREMA JAVNOSTI ZA ULAZAK REPUBLIKE HRVATSKE U NATO

Postoji više pogrešnih kratkih formula za mogući RH-a pristup NATO-u. Navedene pogrešne kratke formule do danas nažalost ni na koji način nisu ispravljene kvalificiranom informativnom kampanjom Vlade.
Naprotiv, postoji dovoljno političara koji na jedan djelomično neodgovoran način i dalje hrane postojeće ˝zablude˝ te iste svjesno ili nesvjesno proširuju i emocionaliziraju s daljnjim ˝zabludama˝ tamo gdje je to moguće. Kao primjer se navodi: ˝Kada budemo u NATO-u tada će atomsko naoružanje krenuti prema nama, ili tada će naša djeca morati ginuti bilo gdje na svijetu˝.

 

dr.Ivan Prodan

Države-članice NATO-a poput primjerice Belgije, Njemačke, Italije, Nizozemske ili Velike Britanije – s kojima i mi imamo bitne gospodarske odnose i prijateljske veze – mogu se takvom neprijateljskom stavu i dijabolizaciji od strane nekoliko malih skupina u Republici Hrvatskoj jedino čuditi. Glavni argumenti su uglavnom u potpunosti pogrešni ili se koriste s izobličenim značenjem. Ako razum određuje ponašanje, tada vrijedi slijedeće: Bez pristupa NATO-u nema sigurnosti za našu domovinu. Jedino puno članstvo omogućuje Hrvatskoj aktivno zajedničko oblikovanje europske sigurnosne politike – a time i našu sigurnost.

Velika pogreška broj 1:
NATO je vojni savez, a njemu ne moramo pristupiti jer nismo izloženi prijetnji.
Međutim, činjenice su slijedeće:
NATO je politički savez – Politička središnjica NATO-a u Bruxelles-u je srce alijanse.
• NATO je u prvom redu politički savez, koji svoje najvažnije odluke donosi na području sjeverno-atlantskog vijeća. Tamo po potrebi vijećaju šefovi vlada ali u svakom slučaju ministri vanjskih poslova najmanje dva puta godišnje, a veleposlanici (ambasadori) se sastaju bez odgađanja te nakon konzultacije s njihovim vladama donose potrebite odluke.
• Vojni udjel navedenog sigurnosnog saveza predstavlja, kao što je to uobičajeno u zapadnim demokracijama, podređeno odn. izvedeno područje.
• Općenito se ne bi trebali iznositi argumenti isključivo u slučaju prijetnje, već pristup prije svega donosi i političko zajedničko odlučivanje o svim pitanjima budućnosti ove Europe.
• Za mir i stabilnost potreban je aktivan i solidarni pripremni rad u savezu, inače ćemo biti diskvalificirani kao slobodni strijelci. Solidaran pripremi rad se sastoji u tome, da postanemo članovi i da zajedno preuzmemo brigu o troškovima koji se moraju snositi – prije nego li postane opasno.
• NATO predstavlja prije svega i gospodarski čimbenik, s obzirom na to da će opsežna ulaganja biti pokrenuta isključivo u sigurnosno-politički pouzdanim partnerskim zemljama. Ne treba zaboraviti da su zemlje – članice NATO-a većim djelom već iste kao i zemlje – članice EU-a.
Velika pogreška broj 2:
Mnogi misle da smo kao članica NATO-a obvezom na bilo kakve vojne avanture bio gdje na svijetu dužni zajednički djelovati (˝dužnost pomaganja˝) ili će se naša djeca boriti u jednoj stranoj zemlji.
Međutim, činjenice su slijedeće:
• NATO se sastoji od zapadnih demokracija, koje u svojstvu sigurnosnog saveza još nikada nisu vodile rat. Naprotiv, svojom su snagom spriječile rat između Zapada i Istoka u Europi i time su također doprinijele raspadu komunističkog sustava nepravde na Istoku.
• Kada bi Hrvatska bila država – članica NATO-a, tada bi jasno mogla ravnopravno zajednički utjecati na sve odluke. To znači, postoji li vojno djelovanje, gdje se vodi i hoće li hrvatske snage sudjelovati u takvom djelovanju, ovisi naravno o suverenoj suglasnosti odnosno Odluci Hrvatske.
• Dužnost pomaganja odnosi se isključivo na slučaj obrane, gdje bismo radije biti korisnici pomoći nego li davatelji pomoći. Osim toga, ni ovdje nema nikakvog ˝automatizma˝.
• O prosudbi Hrvatske ovisi hoće li i u kojem obliku sudjelovati u bilo kakvim vojnim operacijama koje ne služe obrani.
• Za takvo djelovanje naših vojnika danas vrijedi i vrijedit će i ubuduće njihova slobodna volja.
• Hrvatska bi kao članica NATO-a mogla na odlučujućem mjestu za europsku politiku utjecati na jednu od političkih i međunarodnih organizacija koje najbolje funkcioniraju, a koja u krajnjoj liniji ima i vojni udjel. Što čekamo.
• Kao članica NATO-a, Hrvatska također ostaje suverena zemlja. Sve odluke sjevernoatlantskog vijeća moraju biti jednoglasne.
• U Ugovoru između NATO-a i Rusije je točno naznačeno, da ne postoje nikakve namjere, razlozi ili planovi za stacioniranje atomskog naoružanja NATO-a u novim zemljama – članicama.
• NATO je udaljio sve atomsko naoružanje iz Europe.

Dr. Ivan Prodan, general bojnik u m.

SJEVERNOATLANSKI SAVEZ – NORTH ATLANTIC TREATY ORGANIZATION (NATO)

Washington DC, 4. travnja 1949. godine

Povijesni uvjeti nastanka.
Završetkom II. Svijetskog rata 1945.godine dolazi do političkih nesuglasica između dotadašnjih saveznika anti-hitlerovske koalicije (Velike Britanije, SAD-a, Francuske s jedne strane i Sovjetskog Saveza s druge strane), glede dogovorene podjele interesnih sfera u svijetu, a posebice u Europi.

RudiSt
 Uništenje njemačke vojne sile donijelo je korijenite promijene u odnosima između komunističke Rusije i zapadnih saveznika-demokratija, jer je anti-hitlerovska koalicija izgubila svog zajedničkog neprijatelja, koji ih je gotovo i jedino povezivao.

Zapadni sveznici završavaju rat sa 2.500.000 vojnika u kopnenoj vojsci (KoV), nadmoćnim strategijskim zrakoplovstvom, raspolažu s “A” bombom, dok SSSR raspolaže sa 5.000.000 vojnika u kopnenoj vojsci (KoV), snažnim oklopnim snagama. Na svijetskoj sceni pojavljuju se nove države socijalizma Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Albanija i Jugoslavija u Europi, a Kina na Dalekom Istoku.U Francuskoj i Italiji jača komunistički pokret i prijeti opasnost da te države promjene društveno uređenje, a u Grčkoj se vodi građanski rat između pristaša kraljevine i komunista. Njemačka je podjeljena na 4 okupacione zone, a Austriju su okupirali Sovjeti.
U svibnju 1945. predsjednik Velike britenije Winston Churchil izrekao je čuvenu rečenicu koja će obilježiti razdoblje od 1945. do 1989. godine. “Preko njihovog fronta se spustila jedna željezna zavjesa.”

U namjeri da se odupru prodoru komunizma na zapad, saveznici (SAD, Velika Britanija i Francuska) prihvačaju doktrinu SAD – Kolektivne sigurnosti – koja ostaje na snazi sve do 1954.godine, a ovu doktrinu provode strategijom “Štit i mač” – obrana savezničkim snagama na kopnu i nuklearni udari strategijskog zrakoplovstva.
Berlinska kriza 1948., i gradnja berlinskog zida, koji djeli grad na istočni zapadni dio, kao i prva eksplozija “A” bombe 1949. godine, koju je izvršio Sovjetski Savez, bili su uzrok potpisivanja Sjevernoatlantskog ugovora (North Atlantic Treaty Organization), sklopljenog u skladu s člankom 51. Povelje Ujedinjenih Naroda, a u svrhu kolektivne zaštite u slučaju ratne opasnosti.
Godine 1980.do 1989. potresaju odnose u komunističkom svijetu na tlu Europe, polako ali sigurno dolazi do društveno-političkih promjena (rušenje režima u Rumunjskoj 1989.godine; rušenje Berlinskog zida 1990.godine), koje najavljuju konačan pad Komunizma na tlu Europe. Ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke1991.godine najavljuje novu eru u razvitku Europe i najavljuje raspad Sovjetskog Saveza i Varšavskog ugovora
Prestala je postojati “Željezna zavjesa” koja je 40 godina dijelila zapadni demokratski svijet od svijeta istoka – komunizma. NATO dobiva novu dimenziju, osim jamčenja sigurnosti svojim članicama do sloma komunizma u istočnoj Europi i pada Berlinskog zida 1989.godine, postaje savez i mjesto mirnodopske političke, gospodarske i kultume suradnje, doprinoseći na taj načiin sveopćem blagostanju zapadne Europe.

Sjevernoatlantski Savez danas

Temeljna svrha Sjevernoatlantskog Saveza je jamčenje slobode i sigurnosti svim svojim članicama u Europi i Sjevernoj Americi, u skladu s načelima Povelje Ujedinjenih naroda. Kako bi to postigao, Savez primjenjuje politički utjecaj i vojne sposobnosti, ovisno o prirodi sigurnosnih izazova s kojima se suočavaju države članice Saveza. S obzirom na to da se strateško okruženje promijenilo, mijenja se i način reagiranja Saveza na sigurnosne izazove. Naime, on i dalje čuva stabilnost diljem euro-atlantskoga prostora, ali se i razvija kako bi mogao odgovoriti na nove ugroze, kao što su terorizam, etnički sukobi, preprodaja nuklearnog, kenijskog i biološkog oružja, te drugi sigurnosni izazovi (uklanjanje posljedicaprirodnih katastrofa ili industrijskih incidenata) izvan tradicionalne domene nadležnosti.
Nakon napada na SAD u rujnu 2001. godine po prvi put u svojoj povijesti, NATO se posvetio temeljnom preispitivanju svoga načina djelovanja, kako bi se mogao nositi s prijetnjom kao što je terorizam. I prije terorističkih napada, Savez je razvio posebno intenzivne programe aktivnosti, vodeći operacije upravljanja krizom u bivšoj Jugoslaviji, pripremajući temelje za primanje novih članica i stvarajući sve dublja partnerstva s državama i organizacijama u euro-atlantskom prostoru.
NATO je postao politički i gospodarski savez slobodnih i ravnopravnih članica te jedini učinkoviti mehanizam UN-a u čuvanju mira i stabilnosti euroatlantskom području. Njegove temeljne sigurnosne zadaće definiraju se na sljedeći naćin:
– djeluje kao temelj stabilnosti u euro-atlantskom prostoru;
– služi kao forum za konzultacije o sigurnosnim pitanjima;
– sprječava i brani od bilo koje vrste agresije na bilo koju članicu NATO-a;
– pridonosi učinkovitom sprječavanju sukoba te aktivno sudjeluje u upravljanju krizama, i
– promiče dalekosežno partnerstvo, suradnju i dijalog s ostalim državama izvan euro-atlantskoga prostora.

Transformacija NATO-a tijekom protekloga desetljeca (1999. – 2009.) obilježena je nizom inicijativa koje predstavljaju konkretne, praktične odgovore na nove sigurnosne izazove i prilike u okruženju nastalom nakon završetka Hladnog rata. Inicijative koje je NATO poduzeo u ovom razdoblju su: Partnerstvo za mir, posebni odnosi s Rusijom i Ukrajinom, dijalog s mediteranskim državama, akcijski plan za članstvo kojim se pomaže državama kandidatima da postignu standarde NATO-a, te učinkovitu suradnju s Europskom unijom, organizacijom za europsku sigurnost i suradnju i Ujedinjenim narodima.

NATO sutra

Neke od država bile su razočarane jer nisu bile uključene proširenjem nakon raspada Varšavskog ugovora, ali je NATO-a naglasio da će Savez ostati otvoren prema ostalim državama koje se žele pridružiti u budućnosti. Na sastanku na vrhu u Washingtonu u travnju 1999. godine, saveznici su pokrenuli Akcijski plan za članstvo, kako bi pomogli državama kandidatima da se pripreme za buduće članstvo u Savezu.
Sedam sudionika akcijskog plana za članstvo, Bugarska, Estonija, Latvija, Litva (Letonija), Rumunjska, Slovačka i Slovenija, pozvane su da započnu pregovore o pridruženju na sastanku na vrhu u Pragu u studenome 2002. godine. Nakon dugog niza konzultacija, i čim su protokoli bili ratificirani u svim državama članicama. u skladu s njihovim nacionalnim i parlamentarnim procedurama, te su države 2004. pristupile NATO-ovom temeljnom ugovoru.
Nakon drugog proširenja NATO je zadržao svoju politiku otvorenih vrata. Jos tri države sudjeluju u Akcijskom planu za članstvo: Albanija, Hrvatska i Makedonija, koje moraju nastaviti provoditi reforme, osobito na sigurnosnom i obrambenom području.
S obzirom da se proširenje nastavlja, NATO će morati usuglasiti interese sve večeg broja članica u nastojanjima jedinstvenog djelovanja. Istovremeno, zona stabilnosti u Europi će narasti, a time i izgledi za ekonomski prosperitet, stoga Savez stvara sve bliže veze s Rusijom, Ukrajinom i ostalim europskim državama.
Kako se mijenja priroda prijetnji s kojom se suočavaju države članice i način na koji je NATO organiziran, te kako bi se sa svim tim mogao nositi, NATO ostaje transatlantski političko-vojni okvir za nošenje sa sigurnosnim izazovima. Savez povezuje Europu i Sjevernu Ameriku, te uravnotežuje mnoštvo nacionalnih interesa. Transformacijom iz štita kolektivne obrane u sigurnosnog menađera u najširem smislu, NATO je postao zajednica vrednota, kao što su demokracija i ljudska prava, ali i zajednica interesa.
Europa svoju podijeljenu prošlost ostavlja iza sebe i postaje sve stabilniji kontinent.

Hrvatska i NATO

Članstvo u NATO-u i Europskoj uniji strateški su ciljevi Hrvatske, za što postoji snažna potpora javnog mijenja i konsenzus glavnih političkih stranaka u postizanju tih ciljeva. Hrvatska u skladu s tim traži punopravno članstvo u NATO-u te u skladu s tim uključivanje svoje oružane snage u vojnu strukruru NATO-a.

Hrvatska potvrđuje da članice NATO-a i zemlje partnere povezuju čvrste veze zajedničkih vrijednosti – demokracija, ljudska prava i vladavina zakona. Hrvatska i njezini građani dijele te iste ideale i vrijednosti koje povezuju euroatlantsku obitelj demokratskih zemalja (zaštita osnovnih sloboda, ljudska i manjinska prava, poštivanje pravnog sustava, poticanje slobodne tržišne ekonomije i zaštite okoliša).
Republika Hrvatska članica je Ujedinjenih naroda, te nanovo potvrđuje svoju predanost da će u dobroj vjeri ispunjavati obveze koje proistjeću iz Povelje Ujedinjenih naroda te načela Opće deklaracije o ljudskim pravima. Hrvatska poštuje nepovredivost granica, te se zalaže za rješavanje nesporazuma mirnim putem, uzdržavajući se od prijetnji ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti bilo koje zemlje.

Područja suradnje

Republika Hrvatska se želi uključiti u intenzivan i sadržajan program suradnje sa Sjevernoatlantskim savezom i zemljama partnerima kojima je cilj olakšati pristup Hrvatske NATO-u. Suradnja Hrvatske s NATO-om poglavito je usmjerena na područja koja će hrvatskim oružanim snagama omogućiti poduzimanje zajedničkih operacija sa snagama članica Saveza, te da se stvore uvjeti za članstvo Hrvatske u Savezu.
Prioritetna područja suradnje uključuju:
– demokratski nadzor obrambenih snaga i struktura,
– vojnu izobrazbu, obuku i doktrinu, zapovijedanje, kontrolu, komunikacije i obavještajnu djelatnost,
– upoznavanje sa sustavima, politiku i koncepte, standardizaciju, novu tehnologiju.

Ostala područja suradnje uključuju sljedeće:
– obrambenu politiku i strategiju,
– obrambeno planiranje, buđetiranje i upravljanje resursima,
– operativne, materijalne i administrativne aspekte standardizacije,
– konceptualne, planske i operativne aspekte sudjelovanja u mirovnim misijama,
– planiranje za civilne krizne situacije,
– upravljanje/kontrola zračnim prostorom,
– upravljanje u kriznim situacijama,
– učenje stranih jezika,
– vojne vježbe i slične obučne aktivnosti,
– logistiku, nabavu i naoružanje,

Navedenu listu aktivnosti moguće je proširiti ukljućivanjem drugih funkcionalnih podrućja koja se smatraju potrebitim za ispunjavanje zahtjeva Republike Hrvatske.
Demokratska kontrola obrambenih snaga Oružanih snaga je regulirana zakonom, a pedstoji poboljšavanje postojećih mehanizama demokratske kontrole i provedba obrambenih reformi. Ista zaslužuje prioritetnu pozornost o kojoj se sve češće raspravlja u vladinim i nevladinim forumima. Od iznimne je važnosti da civilni stručnjaci preuzmu vodeće pozicije i to osobito u nekim funkcionalnim područjima kao što su obrambena politika i planiranje, osoblje, nabava i upravljanje resursima.

Transparentnost obrambenog planiranja

Napori u svezi obrambene reforme koja se trenutačno provodi u Hrvatskoj su usmjereni na uspostavljanje manjih, osposobljenijih oružanih snaga, koje će ispunjavati svoje funkcije unutar okvira učinkovitih demokratskih institucija, s posebnim naglasakom na načelima otvorenosti i transparentnosti. Hrvatska nastoji sudjelovati u široj i sadržajnijoj razmjeni s NATO-om, kao i s njegovim zemljama članicama na bilateralnoj razini.

Razvoj oružanih snaga Republika Hrvatska je čvrsto predana razvoju oružanih snaga koje će biti usuglašene s onima iz zemalja NATO-a i koje će ispuniti visoke standarde NATO-a. Hrvatska u praksi koristi međumarodne bilateralne vojne programe za suradnju, s usredotočenjem na aktivnostima suradnje s vojnim institucijama zemalja NATO-a. Aktivnosti su određene u svrhu pomoći oružanim snagama u postizanju usuglašenosti s NATO-om i vojne osposobljenosti potrebne za poduzimanje multinacionalnih misija (npr. operacije potpore miru).

Resursi i sredstva

Kako bi se proveo učinkovit program aktivnosti, Republika Hrvatska će se pobrinuti da se osiguraju određeni financijski, ljudski, infrastrukturni i materijalni resursi. Resursi i sredstva dodijeljena za NATO će se pažljivo planirati te će biti isključivo unutar ograničenja nacionalnih mogućnosti. Aktivnostima u kojima će Hrvatska biti zemlja domačin će se pridati posebna pažnja. Hrvatska će tome pristupiti korak po korak, tako da će naglasak biti na kvaliteti nastojanja na području suradnje unutar programa.

ZAKLJUČAK

Odluka o pristupanju Hrvajtske NATO-u svakako spada u strateške odluka Potrebno je dobro odvagnuti što se dobiva, a što gubi ulaskom u ovu organizaciju. Ponekad se mogu čuti zahtjevl za neutratoim statusom naše zemlje kakav imaju Austrija, Irska, Finska ili Švedska. Ovu opciju treba pobliže objasniti. Neutralni status ovih zemalja rezultat je uvjetovanja iz doba hladnoratovske podijeljenosti. Primjerice Austrija nakon Drugog svjetskog rata nije mogla dobiti priznanje neovisnosti od strane tadašjeg SSSR-a sve dok nije u svoj ustav ugradila klauzulu o neutralnosti. Švicarska je neutralna već nekoliko stoljeća, Švedska gotovo dva stoljeća što je rezultat njihovog pristupa u međunarodnim odnosima. No, zaboravlja se da sve ove zemlje danas sudjekuju u misijama predvođenim NATO-om. Hrvatsku je teško povezati sa statusom neutralnosti, kako politički, tako i povijesno.
Hrvatski put od Domovinskog rata do još uvijek nedefiniranog sigurosnog i političkog statusa bliskih susjedstva govori u prilog ulaska Hrvatske u NATO. BiH je još uvijek u procesu demokratske konsolidacije, a status Kosova nije dokraja riješen što opterečuje stabilnost i demokratske reforme u Srbiji. Pozitivna je činjenica što se sve ove zemlje žele približiti euroatlantskim integracijama, ali to ne znaći da i stvarnost može ići tragom tih želja. U pojedinim dijelovima regije još uvijek žive naglašeni nacionalizmi što može imati negativan utjecaj na sigurnost u regiji.
Neulazak u sustav kolektivnc sigumosti kao što je NATO, tražio bi od Hrvatske držanje velike profesionalne vojske koja bi tražila velike ljudske i materijalne resurse.

Rudi Stipčić
Brigadni general u m.

ZA ZAPOVJEDNE DUŽNOSTI U NATO-u SPREMNO 400 HRVATA

BRUXELLES – Hr.vatsko izaslanstvo, koje su vodili savjetnik MVPEI – ja veleposlanik Vladimir Matek i ravnatelJ Uprave za obrambenu politiku u MORH-u Pjer Šimunović, predstavilo je jučer članovima Višega političkoga odbora NATO-a u Bruxellesu sedmi i posljednji Godišnji naclOnalni program Plana djelovanja za članstvo (MAP). Hrvatska će, kaze Šimunović, odmah po ulasku u članstvo u saveznička zapovjedništva uputiti 25 časnika, a ukupno je 400 hrvatskih časnika već osposobljeno za zapovjedne dužnosti u NATO-u. (SdP)

PRAVA BRANITELJA I EU

VARAŽDINSKE TOPLICE – Potpredsjednica Vlade i ministrica branitelja Jadranka Kosor otvorila je jučcer u Varaždinskim Toplicama u hotelu “Minerva” 6. zdravstveno-savjetodavni simpozij u organizaciji Udruge stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida prve skupine. Prema riječima predsjednika Udruge Đure Glogoškog, tema simpozija je usklađivanje Zakona o pravima branitelja s pravnim stečevinama Europske unije. J. Kosor podsjetila je kako je u proteklih godinu dana u potpunosti riješeno pitanje stambenog zbrinjavanja ratnih i vojnih invalida prve skupine. (H)

SEMINAR O NATO-u

ŠIPAN – U organizaciji Atlantskog vijeća Hrvatske, u Luci Šipanskoj na otoku Šipanu jucer je počeo sedmodnevni medunarodni seminar o temi: “NATO – prošlost, sadašnjost i budućnost”. Skup je okupio ministre vanjskih poslova, diplomatske predstavnike i predstavnike NATO-a koji će raspravljati o sigurnosti u regiji te o hrvatskoj perspektivi kad je u pitanju pristupanje NATO-u. (H)